ROBNA BERZA – NEOPHODNOST SRPSKOG TRŽIŠTA: „Svaki iole ozbiljniji analitičar robnih tržišta, danas će za svoje uporište u analizi koristiti podatak o tržišnim dešavanjima na robnoj berzi. Ne umanjujući vrednost informacije o kretanjima cena koje dobijamo putem anketa ili pukog usmenog raspitivanja, ipak za pravo saznanje o relevantnim tržišnim kretanjima koristimo podatak sa berze. Osnovi razlog za ovo leži pre svega u suštini berze kao tržišnog medija. Dakle, berza kao nepristrasni tržišni prostor gde se na osnovu izražene volje učesnika u trgovanju da kupi, odnosno da proda robu, sa jasno utvrđenim pravilima trgovanja u ravnopravan položaj stavljaju i kupac i prodavac, pri čemu se u centar tržišnog dešavanja stavlja roba, a ne nominalno kupac i prodavac. Dakle, čitav tržišni mehanizam pomera poverenje učesnika sa personalnog nivoa na institucionalni. Jednostavnije rečeno – berzanski sistem trgovanja u najvećoj meri otklanja rizik manipulacije i prevare, a istovremeno daje sigurnost učesnicima u trgovanju da će se njihova volja izražena kroz nalog kupovine odnosno prodaje u potpunosti poštovati.
Gde se danas nalazi srpsko robno berzansko tržište ? Odgovor možda zvuči malo šaljivo, ali najbliži istini je : Ni na nebu ni na zemlji. „Produktna berza“ Novi Sad postoji još od 1959. godine i tokom postojanja i prilagođavana duhu poltičkog vremena sa manje ili više elemenata berzanskog poslovanja uglavnom je obavljala svoju misiju organizovanja berzanske trgovine na ovim prostorima. Međutim, period od 2001. godine i nagli zaokret u privrednom i političkom ambijentu, zahtevaju i moderniji pristup u koncipiranju robne berze. „Produktna berza“ je u okviru postojećih zakonskih mogućnosti iskoristila maksimum svojih potencijala i organizovala berzanski model trgovanja na SPOT tržištu. Organizovanje trgovanja putem kotacija, uparivanjem naloga kupovine i naloga prodaje na SPOT tržištu, uz relativno slabe (jer za to ne postoji odgovarajući zakonski osnov) finansijske garancije, najviše je što u ovom trenutku može da se učini na berzanskom tržištu roba kod nas. Ovakva organizacija trgovanja, koja inače funkcioniše od 01.01.2002. godine, pokazala se kao veoma dobra i delotvorna i što je najvažnije dobro prihvaćena od strane tržišta. Novembra meseca 2007. godine učinjen je prvi značajan korak ka konačnom određenju „Produktne berze“ kao prave moderne robne berze. Naime, vlasničkom transformacijom berza u Novom Sadu je iz oblika društvenog preduzeća transformisana u AD pri čemu je država jedini akcionar. Ovo je samo prvi korak u konačnom pozicioniranju „Produktne berze“, a onaj najvažniji trebao bi da usledi donošenjem Zakona o robnim berzama, kada će se konačno stvoriti zakonski okvir za funkcionisanje „Produktne berze“ kao prave robne berze, pri čemu će se omogučiti i trgovanje na terminskom tržištu. Mnogo prednosti za naše proizvođače nudi model terminske trgovine preko berze, a onaj najvažniji je da će se na tom tržištu našem proizvođaču ponuditi mehanizam za zaštitu svoje proizvodnje od rizika gubitka, a sa druge strane omogućiti trgovcima da na tom istom tržištu manje ili više zarade i planiraju svoju izvoznu strategiju.

U međuvremenu, u očekivanju smo donošenja Zakona o javnim skladištima. Robni zapis kao neotuđivi dokaz vlasništva nad robom uz transparentne i unapred poznate uslove skladištenja treba da poveća tržišni potencijal naših primarnih proizvođača. „Produktna berza“ sa svim svojim kapacitetima stoji na raspolaganju da primi ovaj tržišni materijal na trgovanje. O značaju trgovanja ovim tržišnim materijalom govorićemo kada on bude stavljen u funkciju, a sigurni smo da će od njega svi imati koristi, a pre svih vlasnik robe, odnosno robnog zapisa.

Eto prilike da država donoseći dobre zakone uredi tržište, a da je to ne košta ni dinara budžetskog rashoda. U uslovima kada se o svakom dinaru u državnoj kasi vodi računa, aktuelna vlast ima lepu priliku da bez nekog značajnijeg troška donese veliku korist našim poljoprivrednicima i uredi tržište tako da svakog robnog proizvođača stavi u ravnopravan položaj u tržišnoj utakmici u sučeljavanju sa velikim i dobro organizovanim otkupljivačima, pa bilo da su to trgovci, prerađivači ili skladištari.

Direktor

Žarko Galetin“

Advertisements